NASRUDIN-HOD®A i druge prièe iz narodnog blaga BiH

[M.H.Svabica]

O Nasrudin-hodzi se pripovijedalo kroz generacije, a mnogo toga se i zabiljezilo u raznim knjigama. Jedna tih knjiga je "101 NASRUDIN-HOD?INA ?ALA" (SA, 1968.) Mozete ovdje citati zasto se smijemo Nasrudin-hodzi kao i poneke tih saljivih prica :



ZASTO SE SMIJEMO NASRUDIN-HODZI?

Nasrudin-hodza je ucio u medresi pred jednim cuvenim alimom, kojega je, pored ucenosti, odlikovala i dobrota i privrzenost njegovim ucenicima. Ali, osim ucenosti, bio je veoma pobozan, pa su ga smatrali evlijomm dobrim. Od svega imanja imao je jedno janje. Taj bi alim svaki dan zaklao janje, ispekao ga i pojeo zajedno s Nasrudinom i ostalim softama, a zatim bi sakupio sve kosti, proucio nekakvu dovu, i janje bi se opet stvorilo, zdravo i citavo - te bi ga opet sutra pojeli.
Jednoga dana taj muderis ne dodje na vrijeme u medresu da odrzi nastavu svojim ucenicima, a ovi, ne mogavsi cekati svoga hodzu dok dodje, zakolju janje, ispeku ga i izjedu,
Dodje muderis i vidi ih sve snuzdene.
"Sta vam je?" zapita ih, a zatim, prisjetivsi se, rece: "A gdje mi je janje?"
Oni oklepili pa sute.
Razjaren muderis upita jednog softu:
"Sta si ti radio?"
"Ja sam ga zaklao", odgovori on.
"Da Bog da i tebi zaklali!" prokune ga hodza, pa se okrene drugome:
"A sta si ti radio?"
"Ja sam ga derao."
"I tebe derali, da Bog da!"
Obrati se trecemu:
"Sta si ti radio?"
"Ja sam ga pekao."
"Da Bog da i tebe pekli!"
Muderisa nije nikako popustala srdzba pa se jednako obracao jednom po jednom softi i proklinjao ih.
Najposlije se okrene Nasrudinu:
"A sta si ti, bolan Nasrudine, radio?"
"Ja se, Boga mi, efendija, smijao."
"Da Bog da se i tebi smijali!"
I sve dove muderisove Bog uslisao. Jednoga softu zaklali hajduci, jedan se sadro, jedan izgorio i svakom se ponesto desilo prema hodzinoj bedovi, a mi se Nasrudin-hodzi i danas smijemo, jer ga njegov hodza tako prokleo.



CIJENA JEDNOG SAMARA

Kadija u Aksehiru volio se druziti s Nasrudinom, ali nije Nasrudin volio sjediti s njim, jer nije bio nimalo duhovit, nego dosadan umisljenik.
Da bi dobavio Nasrudin-hodzu u mescemu, kadija posalje svoga catiba, da na svaki nacin nesto uradi da bi nagovorio Nasrudina da dodje kadiji.
Catib je kanderisavao Nasrudina da podje s njim kadiji, ali Nasrudin nije nikako htio. Najposlije, catib odvali jedan samar Nasrudinu da mu je zazvonilo u uhu. Nasrudin ode kadiji i optuzi njegova pisara zbog samara. Kadija presudi catib da plati Nasrudinu jednu akcu globe.
Catib pristane i izvadi dinar. Kadija nije imao nista u sitno da razmijeni dinar, pa posalje catiba u carsiju da usitni dinar. Usput mu je naisaretio da bas ne hiti s povratkom, nadajuci se da ce se sada zabavljati s Nasrudinom i uzivati u njegovoj duhovitosti. Ali Nasrudin suti kako suti. Kadija zapocne nekakav razgovor, ali Nasrudin ne odgovara, nego smislja neku osvetu.
kako catiba nije bilo, kadija zadrijema, pa i zaspa sjedeci u svome siltetu.
Nasrudin se polako podigne, priblizi se kadiji i odvali mu jednu zausnicu, da se je kadija i probudio i oborio sa silteta.
"Sta ovo bi, Nasrudine?" upita kadija.
"Ja nemam kad cekati catiba dok se vrati s akcom. Eto, neka je tebi preda, pa je pravdi udovoljeno."

[M.H.Svabica]

NASRUDINOVA VARALA

U?estale tu?be sultanu da hod?a izvara svijet do gole du?e. Kad sultanu dodijale tu?be, zovne hod?u da se s njime vara. Do?av?i hod?a prde sultana, ponizno ga zapita: - ?toho?e?, premilostivi padi?ahu? ? Onda sultan rekne: - Ej, Nasrudine, ?uo sam, a i mnoge su mi tu?be protiv tebe prispjele, da ti izvara svijet. pa kad si takav majstor, de prevari i meine, a ne prevari? li me, skinu?u ti sa ramena glavu. ? Ej, ?estiti padi?ahu, ja se tome nijesam se nadao, pa i ne ponesoh svojih varala, nego te molim da mi da? jedna kola i dvanaest volova, pa ?e? vidjeti ?to su varala.Car mu sve to dade. A Nasrudin ode pjevaju?i gone? kola i volove. ? Pro?e dan, pro?e i drugi, navr?i se bome i mjesec; car sve ?eka, al? nema ni Nasrudina, ni njegovih varala. Ra?ljuti se sultan, pa zovne Nasrudina preda se, okosi se na njeg: - Ej, more hod?a, ja tebi dadoh dvanaest volova da dovu?e? varala, a ti ni mukajet. kamo kola, kamo volovi, kamo varala da se varamo? ? Ej, dragi padi?ahu, u mome ?ivotu jo? nikoga ne prevarih tako k?o ?to sam tebe! I tako sultan vide?i da je prevaren, nasmija se pa pusti hod?u zdrava i vesela ku?i.

[M.H.Svabica]

NASRUDIN-HOD?A I FRANCUZ

Dosao nekakav Francuz u Stambol i prijavio se u carski dvor. Car ga primi lijepo, a Francuz mu kaze da bi se poturcio ako mu ko mogne pogoditi misao. Trazio car gore, dolje, ne moze nikoga naci ko bi mogao sa tako ucenijem covjekom govoriti, a jos manje ko ce mu misli pogoditi. U tome trazenju kaze mu neko za Nasrudin hodzu, veli: ako mu on ne pogodi sta misli, drugi niko ne more. Brze car posalje sluge po Nasrudina. Trazili su ga dugo, nidje ga stici. A Nasrudin svaki bi dan uzjaho magarca pa isao nekud po Stambolu, kud on hoce, a taj dan pustio Nasrudin magarcu na volju, da ga nosi kud magarac hoce. Jedva u neka doba nadju ga carske sluge i kazu mu da ga car odmah zove sebi.nasrudin okrene magarca, pa upravi carskome saraju. Gladan je ko vuk, jer vazdan nista nije jeo, ko kad je iso za magarecom pameti, pa ga eto snadje jos veci belaj, jer zna da nije dobra cim ga car zove preda se. Ele, kako mu nedrago, Nasrudin sjase s magarca, priveze ga za avlinska vrata, pa pred cara. Kaze mu car sta je i kako je i zasto ga je zvao. Nasrudinu ne bi drago, jer ko ce pogoditi tudje misli? Pravdase se da ne zna francuski, no carski ljudi navale na nj, makar isaretom da govori s Francuzom, i tako ga skolesaju.
Udje Nasrudin u jednu odaju i sjedne na minderluk. Dok eto Ti Francuza i sjede prema njemu. Nikoga vise nema u sobi, pa ih ne pometa u razgovoru. Francuz pogleda u Nasrudina pa zaokruzi rukom ispred sebe poput kruga, a Nasrudin opet rukom kao da presijeca krug na pola. Opet Francuz rukom ispred onoga kruga, uzdignutim prstom gore, mice rukom nekoliko puta,a Nasrudin opet rukom ozgor kao da sta prosipa po onom krugu. Cudi se Francuz, pa poteze jaje iz dzepa, a Nasrudin komadic sira, pa prema njemu. Skoci Francuz pa upravo caru.
- Pogodi ? veli ? sve sto god sam mislio, i sad turci me kako god hoces!
- Kako to bi? ? upita car.
- Eto kako: ja zaokruzim ispred sebe, ko velim: zemlja je okrugla. A on raspolovi, biva: polovina je voda. Ja opet ozdo rukom pokazem kako iz zemlje raste svakojako bilje, a on opet rukom ozgog, pokazuje kako kisa pada i da bez kise ne moze rasti. Ja potegnem iz dzepa jaje misleci: evo ovaka je zemlja, a on komad sira, biva taka je kad snijeg pada.
Izidje Francuz, i car zovne Nasrudina, pa ga pohvali i upita ga kako pogodi Francuzu misli.
- Hm, vrlo lasno ? veli Nasrudin. ? On zaokruzi ispred sebe ko veli: imam dobru pogacu, a ja kako sam gladan, jedva docekam i prepolovim ispred sebe, misleci: pola meni, pola tebi. On opet ucini rukom ozdo, ko kad kvrca pilav, i veli: imam dobar pilav, a ja pokazem rukom ozgo, veleci: zamasti, dobro zamasti! On pruzi jaje, ko veli: evo, pa cemo i cimbur ispeci, a ja pokazem komad sira, - evo, velim, pa cemo naciniti i omak.
Nasmija se car Nasrudinovoj mudrosti, lijepo ga obdari i otpusti. I otada osta rijec: razumjeli se ko Francuz i Nasrudin.

[kenci]

jeste gledali film o nasrudinu hodzi

[M.H.Svabica]

jeste gledali film o nasrudinu hodzi

hmmm, nisam vala, od koga je, kada je snimljen???

[M.H.Svabica]

OZENIO SE - POKAJAO SE

Nasrudin-hodza izasao jedno jutro veoma zamisljen iz kuce. Upitace ga prvi komsija:
- Hodza, sto si tako zamisljen i brizan?
- Brate, da ti pravo kazem. Kad sam se lani ozenio, toliko mi je zena bila draga da sam je hotio od dragosti zivo izjesti, pa se sad kajem i zalim sto je ne izjedoh!

[M.H.Svabica]

NASRUDIN-HODZIN POKLON TIMUR LENKU

Posao Nasrudin-hodza Timur Lenku, koji je bio strah i trepet u kraju u kojem je Nasrudin zivio, pa mu ponio jedan sepetic tunja.
Putem ga sretne jedan njegov prijatelj i zapita ga, kome nosi tunje. Nasrudin mu rece da ise Timbur Lenku. Prijatelj mu rece:
"Ne nose se tunje na poklon, nego smokve."
Hodza ga poslusa, vrati se kuci, istrese iz sepeta tunje i nabere lijepih mekanih smokava. Kad ih odnese i stavi pred Timur Lenka ovaj htjede da se malo nasali s Nasrudin-hodzom, pa naisareti slugama da gadjaju smokvama Nasrudina na glavu.
Sluge poslusase i pocese Nasrudina gadjati u glavu. Kako se koja smokva razlijepi o Nasrudinovu glavu, tako hodza vikne: "Hvala Bogu, hvala Bogu!"
Zacudi se Timur Lenk pa zapita hodzu:
"Zasto se zahvaljujes Bogu?"
"Zahvaljujem Bogu, koji mi dade onakvog prijatelja, koji me uputi da ne nosim tunje nego smokve. Jer, kakva bi onda bila glava da ponesoh tunje!"

[M.H.Svabica]

KAD SE KRIVO SVJEDOCI

Jednog dana dodje Nasrudini jedan Akseherlija i poce mu se jadati:
"Imam kod kadije jednu raspravu, pa bih te molio da mi budes svjedok."
"U kakvoj stvari?"
"Jucer sam prodao jednom covjeku sto oka psenice, koja je bila u vreci. Sada me on tuzi kadiji, tvrdeci da je u vreci mjesto psenice zob. Kadija mi trazi jednog covjeka koji ce posvjedociti da je jucer u vreci bila psenica. Zato te molim da odes sa mnom do kadije i da posvjedocis, kako si ti vidio da je u vreci bila psenica."
Nasrudin bez ikakva predomisljanja odgovori:
"Pristajem. Hajdemo odmah!"
Kad su dosli pred kadiju, ovaj upita Nasrudina:
"Je li u vreci bila psenica ili zob?"
"Zob", odgovori Nasrudin.
Kad to cu Akseherlija povuce ga za tur i poce mu saptati:
"Pogijesio si. Treba da kazes: psenica!"
Nasrudin potpuno ravnodusno odgovori:
"Potpuno je svejedno da li cu reci psenica ili zob, jer svakako krivo svjedocim."

[M.H.Svabica]

POMAZEM TI LAGATI

Iznio Nasrudin-hodza vrlo cistu psenicu na pazar da je proda. Dodje kadija da kupi vrecu psenice pa je pocne kuditi:
"Ih, sto ti je psenica prznita!"
"Jest, efendija, jest."
"Ima i snijeti."
"Ima, efendija, ima."
"Ima i kukolja u njoj."
"Ima, ima."
"Evo ima i kamena."
"Ima, ima svasta, a najvise lazi!"
"Bas si ti, hodza, lud, kad svoju psenicu ne hvalis!"
"Efendija, a ko bi ti pomagao lagati i polagivati da ja sutim?"

[M.H.Svabica]

NASRUDIN HOD?A I BEG

Nasrudin hod?a oti?ao u jednog bega i tu ostao kao gost nekoliko dana. Beg hod?u hr?avo pogostio. Jedno jutro re?e mu beg:
- Hajde, hod?a, u selo, pa na?i jedno valjano ker?e koje zna goniti zeca, pa ?emo i?i sjutra u lov.
Nasrudin ode u selo i dovede jednog tornjaka koji ovce ?uva. Kad ga beg ugleda, re?e Nasrudinu:
- Hod?a, ovo je kabasto. Ovo ne mo?e ni potr?ati. Ovo nije ker za ze?eve.
Na to de mu hod?a:
- Nek ostane u tvojoj ku?i samo nekoliko dana, ne samo da ?e mo?i tr?ati, nego ?e mo?i i letjeti, da mu ni?ta ?ivo ne?e mo?i ute?i.

[M.H.Svabica]

NASRUDIN-HODZIN DUG I POVJERILAC

Jednom sjedio Nasrudin-hodza sa svojom zenom kraj pendzera. U to pogleda hodza kroz pendzer i ugleda svoga povjerioca, kojemu je vec odavno bio duzan, kako ide hodzinoj kuci.
Hodza rece zeni:
"Ja idem u drugu sobu, a ti mu kazi da nisam doma, vec da sam otisao saditi trnje kraj bagdatskog puta, kuda deve pronose tovare pamuka. Kad trnje poodraste, sto ostane pamuka na trnju, to cemo sabrati, opresti i otkati platno, pa kad prodamo, da cemo mu onda dug platiti. Sto ti rekne, kazaces mi."
Hodza ode u drugu sobu, duznik zakuca na vratima, zena mu otvori i kaze sve kao sto joj je hodza naredio.
Na to se povjerilac nasmije, odmahne rukom i vrne se oklen je i dosao.
Nakon sto je povjerilac odmakao od kuce, dodje hodza iz druge sobe. Kaze mu zena kako je sve rekla onako kako joj je on naredio i da se povjerilac nasmijao i vratio se.
Na to ce hodza ponosno:
"Jasta vec nasmijao! Vidio covjek gotovinu, pa se stoga i smije.!"