Vesna Parun

[leptirica]

Za sve su kriva djetinjstva na?a

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istra?iva?i
zapu?tenih predjela ma?te
nenavikli na poslu?nost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah na?
od divljih kopita koja ?e nas pregaziti
i od kamena me?a?nih koji ?e razdvojiti na?u mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao na?a ?ela zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zaka?njelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjen u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
ote??ale i tu?ne.


V.P.

[Nezaborav_tvoj]

Kad ptica prestane voljeti drugu pticu,ona joj ne ka?e; "Odleti sada hiljadu milja daleko da nebi gledala ravnodu?nost kako se gomila u mojim zjenicama...!"

Jer ptica nije troma kao ?ovjek; daljina je za nju lepr?anje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.

Ne ka?e joj; "Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje,da ne ?uje? kako pjevam u predve?erje nje?nu uspavanku drugoj dragani koja le?i sa kljunom u mome krilu...!"

Jer ptica nije povr?na kao ?ovjek; ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju jo? sna?nije, i umjesto umiruju?ih zvukova uspavanke cijela bi ?uma morala slu?ati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol...

Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu,ona ostane pokraj nje da tu umre u samoci.

...A ?ovjek kad prestane voljeti drugog ?ovjeka, od stida i pomutnje ne zna ?to bi,i bje?e?i sve dalje od njega,ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu....

Vesna Parun

jedna od najdrazih koje sam mogla procitati kad sam bila bosni

[M.H.Svabica]

NE PITAJ VIŠE

Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.

Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.


- Vesna PArun -